Arhivalija mjeseca listopada

POGODBE ODREKE

Odnose unutar konavoskih obitelji i to između oca, sinova i kćeri tj. sestara iz vremena austrijske uprave i između dva svjetska rata možemo promatrati kroz nekoliko vidova ugovora koje su sklapali prije svega kod javnih bilježnika u Cavtatu Luka Kalačića (1188. – 1921.) i Gaša Dalleorea (1922. – 1933.). Svaki nasljednik je imao pravo na svoj nužni dio. Kako bi spriječili mogućnost da im se domovina dijeli nakon njihove smrti i da na nju pravo ostvaruju kćeri tj. prije svega njihovi nasljednici, očevi su sklapali s njima tzv. «pogodbe odreke». Sam tekst takvih spisa uistinu je zanimljiv i ocrtava sav karakter takvoga posla. Tako je otac Caput Stijepo pok. Iva sklopio «pogodbu odreke» sa svojom kćeri Obradović Marom udovom Iva koja «za sebe i nasljednike, odriče se bez ikoje rezerve, na svako pravo baštinstva, koje joj pripada, ili bi joj moglo pripasti, nad ostavštinom njezina oca Caput Stijepa pok. Iva, a osobito nužnog zakonitog dijela, te će se u tom pogledu smatrati kao da se nije ni rodila, a to u smislu i za posljedice čl. 551, 767 građanskog zakonika.» Čak je zasebnim člankom ugovora jasno precizirano zbog čega tj. u čijem interesu on kao otac sklapa ovakav ugovor: «Caput Stijepo pok. Iva prima odreku svoje kćeri, za sebe i u interesu svojih nasljednika.» Otac je za takvo odricanje prava nasljedstva platio kćeri 2000 dinara (JB G. Dalleore. 1928. 7. 1006). Morao je isplatiti i drugu kćer Katu udanu za Jaka Pištu. Ona se također imala «od sada smatrati kao da se nije ni rodila» za iznos od 2000 dinara (JB G. Dalleore. 1928. 7. 1005).Pogodba odreke_1006pogodba odreke1006_apogodba odreke 1005pogodbe odreke 1005_a